O psihoanalizi
Psihoanaliza je reč koja pokriva niz različitih stvari koje svoje ishodište imaju u teoriji i praksi Sigmunda Frojda. Psihoanaliza označava metod kojim se dolazi do otkrića o načinu funkcionisanja ljudske psihe, teorije kojima se objašnjava psihičko funkcionisanje čoveka, oblik psihoterapije koji se primenjuje u radu sa klijentima, društveni pokret oličen u aktivnostima psihoanalitičkih udruženja, pristup stvarnosti koji u tumačenju ljudi polazi od nesvesne motivacije, itd.
Danas postoji ogroman broj radova psihoanalitičara kao i radova o psihoanalizi. Razvile su se mnogobrojne psihoanalitičke teorije kao i teorije izvedene iz psihoanalize. Izuzetno važne doprinose psihoanalizi su dali Melanija Klajn, Ana Frojd, Donald Vinikot, Vilfred Bion, Oto Kernberg, Hajnc Kohut, Andre Grin, Antonino Ferro i mnogi drugi.
Kao oblik lečenja psihoanaliza je našla primenu u različitim oblastima. Ona pokriva sve uzraste i gotovo sve vrste psihičkih problema, da ne kažemo poremećaja. Primenjuje se kako individualno, tako i grupno. Upotrebljava se u privatnoj praksi, kao i u okviru institucija kao što su mentalne ustanove, pa čak i zatvori.
Ljudi koji su prošli iskustvo rada na sebi kroz psihoanalizu osećaju da je njihov život dobio na kvalitetu koji ranije nisu mogli zamisliti.
U okviru udruženja psihoanalitičari organizuju edukacije za sticanje profesionalnog statusa psihoanalitičara. To je dugogodišnji proces rada na sebi, upoznavanja sa psihoanalitičkim teorijama i psihoterapijskog rada sa pacijentima uz supervizijsku pomoć iskusnih kolega.